|
|
| < | studeni, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
evo, pokrećm još jedan u moru blogova. Bit će tu svašta, ali iskreno, ne znam ni ja točno šta će biti, biti će šta bude!Bože pomozi!!!
Bog vas blagoslovio!
ako vas nešto zanima o meni, možete se javiti na
jednaki@net.hr
Moj dragi Stihoklepac
Isus te voli
Bog te ljubi
Metanoja
Moje najdraže
Framas4ever
Korisne stvari
Franjevci
Tajna mog života
Tri prijateljice
Stavi me kao znak na svoje srce!
Stavi me kao pečat na svoju ruku,
jer ljubav je jaka kao smrt,
ljubomora teška kao grob.
Sve vode je ne mogu ugasiti, niti je rijeke potopiti.
Ustani dragano, ljepoto dođi!
Zima je minula,
kiša je prestala,
cvijeće se ukazuje,
grlica se čuje,
vrijeme pjevanja dođe.
Jutarnja molitva
Bože, naš Oče,
prikazujem ti sav svoj dan.
Prikazujem ti svoje molitve, misli, riječi, djela i trpljenja
u jedinstvu s tvojim Sinom Isusom Kristom
koji se tebi u euharistiji trajno prikazuje za spasenje svijeta.
Neka Duh Sveti, koji je vodio Isusa,
bude danas i moj vođa i moja snaga
da mogu svjedočiti tvoju ljubav.
A s Marijom, Gospodinovom Majkom i Majkom Crkve,
Pogledaj
molim te osobito za nakane što ih Sveti Otac za ovaj mjesec preporučuje molitvama svih vjernika.
preuzeto s isusovci.hr/prostorduha/
Sveta Terezija Avilska
''Ništa neka te ne straši,
ništa ne uznemiruje,
sve prolazi-Bog se ne mijenja!''
Ti si rekao,
Gospodine moj,
da si došao tražiti grješnike.
Evo Gospodine, pravih grješnika.
Ne gledaj na našu sljepoću, moj Bože,
nego na obilnu krv što je prolio tvoj sin za nas.
Nek zablista tvoje milosrđe u tako velikoj zloći.
Sjeti se, Gospodine, da smo tvoje djelo.
Neka nas zaštiti tvoja dobrota i milosrđe. Amen
Riječi su poput dvosjeklog mača.
Mogu raniti, razoriti, ubiti.
Ali one mogu i tješiti, izbavljati, podizati, liječiti.
Želiš li u svojoj bolesti i trpljenju doživjeti i osjetiti
ljekovitost Božje i ljudske riječi...
NE BOJ SE, JA SAM TE OTKUPIO,
IMENOM SAM TE ZAZVAO TI SI MOJ,
JER DRAGOCJEN SI U MOJIM OČIMA,
VRIJEDAN SI I LJUBIM TE JA
KAD PREKO VODE PRELAZIŠ,
NEĆE TE PREPLAVITI.
KAD KROZ VATRU PROLAZIŠ,
NEĆE TE OPEĆI.
I KADA VJETROVI NAVALE NA TE
DA TE OBORE, NEĆEŠ SE SRUŠITI
JER S TOBOM SAM JA.
Želiš li usrećiti nekoga
kome želiš mnogo dobra...
učini to danas
za života, brate, za života...
Želiš li darovati cvijet?
Daruj ga danas s ljubavlju...
za života, brate, za života...
Želiš li reći: "volim te"
svojim ukućanima,
prijatelju bliskom ili dalekom,
reci to za života, brate, za života...
Ne čekaj da ljudi umru
da im očituješ dobrotu
i da osjete tvoju ljubav,
za života, brate, za života...
Bit ćeš veoma sretan
naučiš li dijeliti sreću
svima koje poznaješ
za života, brate, za života...
Umjesto da posjećuješ groblja,
umjesto da puniš grobove cvijećem,
ispuni srca ljubavlju
za života, brate, za života.
Ne znam više. Ne mogu nikako naći načina da ima dokažem da su u krivu. Da nije sve tako lako, da nije bezvrijedno, već da je čak vrijednije od svega drugogo čime me opterećuju.
Ali to im nikako ne dolazi u galvu. Važno je znati matematiku, kemiju fiziku, jer svijet bi propao da to ne znam, ali ovo, pa to je tek jedan prolazni hir, ništa veliko, ništa posebno.
Ali meni je to mnogo više, i kako onda biti dobar u nečemu što jako voliš, ako nemaš podrške ljudi koji bi uvijek trebali biti uz tebe, a oni te ismijavaju i šale se na tvoj račun.
Sve više i više se gubim. Svi odlaze od mene. Ostajem sama.
Pokušat ću se boriti, ali u borbu već ulazim na pola poražena, pa kako bih se ja sama trebala boriti protiv njih toliko.
Koliko god se ja trudila, ova bitka je već na početku izgubljena.
No to je ipak tek jedna bitka, a preda mnom stoji još mnjogo njih!
Tako često Isuse, od tebe nešto tražim, nikada nisam zadovoljna onime što imam. Nikada ne kažem ''Dosta! Ovo što imam mi je dovoljno i previše''. Uvijek želim više, postajem pohlepna.
Pratim svijet kojemu nikada nije dosta, umjesto da pratim, onoga za čijim stopama bi trebala ići, sv. Franju, koji nije imao ništa, ali je imao sve. Bio je siguran. Vjerovao je da ćeš mu Ti dati ono što mu je potrebno i Ti si to uvijek činio. Znam Isuse i meni je potrebna samo vjera da imam sve što mi treba, ali toliko puta moja je vjera slaba, mlaka...
No onda ti dođeš i ponovno je osnažiš, umnožiš, a ja opet ostajem nezahvalna. No želim se promijeniti, želim ti stalno zahvaljivati!
Isuse, hvala Ti!!!!
P.S. Evo nije me bilo jedno dulje vrijeme, ali sada sam opet tu, i onaj eto hvala vam svima, i onaj ja se zaljubila!!!!!!!
Isus je svijetlo moga života.
Isus je onaj bez kojeg bi moj život bio nikakav, isprazan, ništavan.
Onaj koji je uvijek uz mene,
Onaj koji moj život čini onakvim kakav je.
Kao što biljke ne mogu bez Sunca,
tako ja ne mogu bez svoga Sunca, moga Isusa.
Svaka minuta tame je 60 izgubljenih sekundi svijetla!
Svaka minuta bez Isusa je 60 izgubljenih sekunda Božje ljubavi!
Zašto onda živjeti u tami, pored svijetla?
Isus je jedini pravi put i onaj koji me uvijek voli, bez obzira na druge!
Zato želim živjeti uz Isusa, uz svoje jedino pravo svijetlo!
Svijet je okrutan, okrutniji nego jučer.
Svaki dan nova ubojstva, zlostavljanja, ratovi. Nikada kraja svemu tome. Ljudi troše svoj život, svoje dragocjeno vrijeme, koje ne mogu vratiti na gluposti, svađe, kockanja, pijančevanja, živciraju se radi stvari koje će doći i proći, umjesto da budu sretni zbog svega lijepog što im se događa.
Prolazi sat za satom, dan za danom, a ja ništa ne poduzimam da to promijenim. I moj se život gubi u moru ostalih ljudskih života. Postajem jedna od mnogih, ni po čemu jedinstvena, ni po čemu drugačija. Ušla sam u crvotočinu iz koje sama ne mogu izaći.
Trebam pomoć! Zovem je, ali ne dolazi! Vrištim, no čujem samo jeku svoga glasa, sve je beskorisno, što god učinila, što god pokušala, ne mogu pobjeći.
Tonem sve dublje i dublje. Još malo i bit ću na samom dnu. Ostalo mi je samo jedno, a to je vjerovati da će me On izbaviti, tražiti Ga pomoć. I doista ta pomoć dolazi. Ispred sebe vidim ispruženu ruku, ruku koja će mi pomoći samo je trebam prihvatiti. Mislim da je ona cijelo vrijeme bila tu samo je ja nisam vidjela, nisam je željela vidjeti. No sada je prihvaćam i sada znam da me On ljubi, da je uvijek sa mnom!
Prihvaćam najljepši dar, a toi je darovana ljubav, ljubav koja sve greške pokriva, sve zamke preskače i nakon svakog pada, daje mi snagu da ponovno ustanem i krenem dalje.
Putem ljubavi!
P.S. Ja se sada osjećam tako extra, jer sam dala svoje prvo obećanje!!!!!!!!!
Veeeeeeeeeeeeeeeeeliki pozdrav svima!
BvasV
Evo, u ovo zadnje vrijeme stvarno se svašta dogodilo u mom životu. Postoje neke stvari o kojima ne prestajem misliti, a o nekima jednostavno ne želim misliti.
Ljudi prolaze kroz moj život, ostavljajući tek mali trag da su tu nekad bili, ali trag koji tako brzo nestaje i više ga se i ne sjećam, a rijetko tko ostavlja onaj veliki, duboki trag kojeg ni oluje, ni snjegovi ne mogu izbrisati.
Toliko toga se događa, da više ne znam kuda udaram, ne znam kojim putem ići. Bojim se! Bojim se da ću zalutati, da ću postati putnik bez cilja!
Došla sam sada tu pred Tebe Gospodine, klečim. Klečim, kao što je sv. Franjo klečao kada si mu se ti obratio s tog istog križa, u koji ja sada gledam. Nešto me pogodilo! Ne znam što je to bilo, ali sada shvaćam Isuse, da sam i ja zalutala, da i ja slijedim slugu, a ne Gospodara!
Shvatila sam da sam grešna, no i dalje me grize što to nisam učinila, iako sam znala da sam trebala. Ali izgleda da sama želja nije dovoljna, da je ona tek samo dobra namjera, a ništa više.
Nisam imala ni snage, ni hrabrosti da to učinim, dok nisam shvatila da se nemam čega bojati, već samo vjerovati. Vjerovati da ćeš mi Ti pomoći! Da si ti uvijek uz mene, ma kako mi teško bilo! Jer ja sam bez tebe samo jedan vrijedan uzorak bespomoćnog smrtnika, a s Tobom mogu Sve!
Ipak ono izvanredno stoji na putu običnog čovjeka!!!
P.S. Neki dan sam pričala s jednom curom i ona mi kaže da stavim nešto novo na blog. No tada sam još uvijek sređivala neke stvari u svome životu, ali eto sada je to gotovo, pa eto nadam se da vam se svidjelo ovo!!! Pozdrav!!!
Bog vas blagoslovio!!!
Probudim se!
Tako je lijep dan danas, razmišljam da možda malo učim ili bar čitam. I uzimam u ruke knjigu koja već dugo stoji na stolu nedirnuta. Krenem i zastanem.
Ne mogu!
U glavu mi se stalno vraća slika od neku večer kada sam ju vidjela. Bila je tako hrabra, a ja tako slaba, umjesto da bude obrnuto. Pa zar je to moguće Isuse? Zašto si to učinio? Kroz glavu mi prolaze pitanja, na koja nemam odgovora!
Tako razmišljajući, stigla sam već pred školu, umjesto da se oraspoložim, ja ne mogu vjerovati svojim ušima što čujem! Ljuta sam, ma ne ljuta već bijesna! Bijesna s tugom u sebi! Ne mogu vjerovati kakvi su ljudi! Pa kako mogu biti tako licemjerni? Zašto u svemu dobromu traže neko zlo? Zašto ne prihvate stvari onakvima kakve jesu?
Ne znam, ne znam više što da učinim. No tada se sjetim jedne priče o sv. Franji. Ne znam točno kako ide, ali sam upamtila onaj dio kako je on u svemu lošem tražio nešto dobro, njega nije smetalo ono što drugi ljudi misle o njemu, već je to prihvaćao kao milost!
Tada sam shvatila da, jednostavno, svi ljudi te ne mogu voljeti, uvijek će postojati oni koji će na tebi naći nešto što im se ne sviđa i na osnovu toga ti se izrugivati!
Zato Isuse, molim Te, da mi pomogneš da budem kao sv. Franjo, da me ne smeta tuđe izrugivanje, već da to prihvaćam kao milost, najveću milost koju mi ti daješ, a to je da jednim malom dijelom iskusim kako je bilo Tebi Isuse!!!
Isuse, hvala Ti na tome!
Hvala curi s bloga medo sa srcem i curi s bloga Bog te ljubi i još jednoj osobi, ona će sama shvatiti kome i svima ostalima koji su bili uz mene!
Ne znam ni kada ćeš ovo vidjeti, ni hoćeš li vidjeti uopće, ali želim ti reći da sam uvijek uz tebe, ako ne fizički, onda u mislima. Život nam donosi mnoge kušnje i nadam se da ćemo ih sve uspjeti zajedno prebroditi. Znam da ti ovo pišem tek sada kada si ti već na kušnji, na kušnji da nešto shvatiš i da to prihvatiš, ali znaj da sam uvijek uz tebe, i u dobru i u zlu, i zato ti sada pišem jedan citat iz Biblije:
"Ne boj se! Samo vjeruj!"
Volim te i sada i zauvijek!!!
ulazim u svijet blogova, pa eto ovo mi je tek prvi post, ali nadam se da ćete kasnije neći nešto za sebe. Nisam neki pisac, ali eto trudim se, pa Bože pomozi!
